Prispodoba o sreći. Usporedba o ženinu sreću

Bilo prispodoba - kratka priča. Povlačenje iz njega neka moralna maksima, koje je autor ili pripovjedač prispodobe sreće želi prenijeti na slušatelja ili čitatelja. U osnovi izvor podataka priča u europskoj tradiciji je Novi zavjet u kojem taj oblik izvješća mudrosti simpletons odabrane Spasitelj. No, prije nego analizirajući tradiciju ženskog sreće, to jest, u Evanđelju, to je zanimljivo ispitati cijeli istočni prispodobu tradiciju na ovu temu i procijeniti sličnosti i razlike.

U pravilu, ove prispodobe uvijek se javi, a onda zabilježio, a radovi su prepisivača i tumača može i zadržati ili izgubiti vijeka smisao, moralnu poruku. Mudri parabola o sreći mogao izgubiti neke od mudrosti sadržane u nijansama nerazumljiva nama, ali osnovni maksima je uvijek ostala nepromijenjena.

Kineski poslovice o ženskom srećom

Kinezi imaju svoje priče o sreći često pretvara u sklad i mudrost pitanja. Ženska sreća u Kini - to nije mjesto ili stjecanje romantične privrženosti i skladan postojanje u kući - puna čaša - sa zdravim sinova. Najpoznatiji kineski prispodoba o ženskom sreće govori o ženi i majstor Feng Shui.

Prošle sam pitao siromašna osoba se napiti. Ona mu je bacio zdjelu vode malo slame. Razjarenoj majstor prevario ženu, nudeći joj kako bi se povećala svoju sreću i blagostanje za prijenos kuća nije u dobru i u crnom licu mjesta. Zamislite svoje iznenađenje kada je vidio da je njezin slučaj došao u savršenom redu. On ju je podsjetio na slamku. Žena je odgovorila da je ona bila prisiljena da se polako piti majstor i on je postao bolestan nakon konzumiranja brzinu i pohlepno ledeni izvorsku vodu. Shvatio je da je njezina dobrota i mudrost sreća Buda dao, ljudska želja za štetu otišao protivno volji božanstva.

Tako su kineski ženski sreća je jednostavna maksima: Učinite ono što morate, te će uzeti u obzir Buddha.

Indijska izreka o ženskom srećom

Indijska izreka o ženskom srećom - to nije uvijek o povijesti Sita i Rama, koji nagrađuje samo žrtvu. Postoje legende koje nose više nježan i humanog ideologiju. No, zanimljivo je da su gotovo svi indijski parabola, gdje je žena nezavisna glumac, odnose se na razdoblje od Velike Mongol, oni su muslimani, a ne Vedska.

Na primjer, u priči o volova mlijeka mudrog kćeri filozofa on spašava oca od kazne sultana, tvrdeći da je nemoguć zadatak - pronaći volova mlijeko. Dobar vic o trudnoći muškarac žena omekšava gnjeva Jahvina i na kraju, zahvaljujući svojoj hrabrosti, duhovitosti i intelekta, postaje njegova žena.

Sudbina koja stalno dovodi do smrti žena u blizini početku svake priče - parabolu, Sita osvaja samoubojstva i vatru, a kćer filozofa - domišljatosti. To barem sugerira da je Islamska vjerska tradicija, uloga žene su mnogo veći nego u više starih religija, kao i pravo na sreću, ona je ne samo više, ali također može podijeliti radost s prijateljima.

Usporedba o ženinom sreće u „Tisuću i jedne noći”

Broj legendi o pametnim, lijepa i uspješna žena u zbirci arapskih i iranskih priče stotina. Gotovo svaki jedan pametni ljubitelje dama eliminirati probleme usmjerili na pravi put, spasiti kraljevstvo. Osnovna maksima gotovo svaka prispodoba o ženskom srećom je logična pretpostavka: Vaša sreća je u vašim rukama. To je plod uma i unutarnje snage.

Usporedbe sreće ovdje, očito, može se promatrati kao alat za poboljšanje konkurentnosti stanovništva kroz uspostavu neovisnog igrača ili žena borac. Možete se sjetiti barem priču Ali Baba. A to obećanje je evidentno u gotovo svim arapskim pričama.

Budistički prispodoba o ženskom srećom

Budizam, što je tipično, u svojim pričama malo razdvaja muškarce i žene. Svi mi na putu obnove i ženske sreće s muškarcima ne razlikuje, cilj života - prosvijetljene i rađa na višoj razini. Ona je, naprotiv, algoritmi postići nirvanu, a ne prispodobu o sreći, kratke upute o načinu na zaštitu i razvoj duše ne izgledaju preporuke i upute.

Put do sreće u budizmu popločen filozofskim znanjem, a ne tepiha ručne izrade, kako u arapskom tradicije i nekih ruskih bajki. Taj osjećaj - ne više od stanja uma. To je nebitno. Želite li biti sretni - biti sretan, rekao je upravo Buda.

Usporedba o ženskom srećom u europskoj tradiciji

Europska tradicija priča o ženskoj sreće izrasla iz parabole kralja Salomona i povijesti dva Marijinoj. Tri tisuće priča, rekao je guverner - skup moralnih standarda po kojima se provodi upravljanje neverbalnim ljudi.

Ako je kralj-poligamist mnogo pažnje neovisnim ženama postići sreću ne plaća, onda je Isus rekao da je skuplje ne da je Marija, koji je zauzet oko kuće stranke, i onaj koji sluša svog govora. Zanimljivo je da kasnije vjerska tradicija tog obećanja nije čuo, a nastavio odrediti mjesto žene u kuhinji.

Dakle, možemo skrenuti pozornost na činjenicu da je poštivanje ljudske sreće i dati mu samo-ostvarenje je, konfucijanizam, islam i rano kršćanstvo. Hinduizam, židovstvo, a kasnije (do protestantske) kršćanska žena kao objekt djelovanja ne smatra i pravo na samo-sreće nje gotovo lišen. Već tijekom ranog renesansnog utjecajem Istoka ona se očituje prije svega u „Decameron” i sličnih zbirki kratkih priča - isto parabola o sreći. Opet, svjetlo se rodio pametan i sretan supruga ljubavnica.

Što je moderna prispodoba?

Moderna mreža prispodoba o ženskom srećom gotovo sve temelji na budističke i joga ideologije. Oslobodite se želje, prosvijetljenog, spajanje sa svemirom - i imat ćete sreću i žena, i novi dio kolača. Aktivnost uma, a također gotovo eliminira. Neki moralna maksima praktički nema u ovim modernim legendama. Dakle, reći da je prispodoba - tajna sreće u modernoj ženi, je vrlo teško. Pa, koliko je sati - i takve legende, a feminizam nije otkazan.