Američki jezik: značajke podrijetla i upotrebe

Kada se suočavamo s izazovom učenja jezika, često se susrećemo s različitim dijalektima. Na primjer, na španjolskom se nalazi katalonski, au francuskom provencalnom. Tako se to dogodilo s engleskim. Naravno, ne može se reći da je američki dijalekt britanske verzije, ali još uvijek se smatra progenitorom druge.

Povijest porijekla američkog jezika

Na američkom kontinentu engleski je došao preko oceana. U 17. stoljeću, britanski seljaci počeli su se preseliti u kolonijama na Novu Zemlju. U to vrijeme bilo je mnogo nacionalnosti, odnosno njihov je jezik bio drugačiji. Ovdje i Španjolaca, Šveđana, Nijemaca, Francuza, pa čak i Rusa. Prvo naselje bilo je grad Jamestown već 1607. godine. Pored njih, nakon deset godina ili tako, naselili su se puritani, koji su imali izvrsne jezične tradicije.

Nositelji različitih dijalekata počeli su se širiti diljem kontinenta, a mnogi su bili sačuvani do danas. U 18. stoljeću kolonisti su bili pod utjecajem naseljenika iz Irske. Počeli su doprinijeti formiranju američkog jezika. Na jugozapadu, tu su i španjolski govornici. Pennsylvania je naseljavala Nijemci.

Kontinent je morao biti obnovljen, a situacija se činila prilično teško. Potrebno je napraviti veliku količinu posla: izgraditi kuće, podizati proizvodnju, kultivirati zemlju i, na kraju, prilagoditi se novoj društvenoj i gospodarskoj situaciji.

Da bi sve što je zamišljeno potrebno je komunikaciju i interakciju, pa je potreban jedan zajednički jezik. Povezujuća veza u ovom slučaju bila je engleski. No, vrijedno je napomenuti da je čak iu Engleskoj taj jezik bio heterogen. Ovdje su postojale razlike između glasova buržoazije, seljaka, plemića itd.

Važno je podsjetiti da imigracija traje do 20. stoljeća. Naravno, i dalje se opaža, ali onda je to bio veliki događaj. Usput, unatoč činjenici da su se stanovnici pokušali prilagoditi jednoj prilogu, čuvali su njihova imena izvornom. U trenutku rođenja, dijete bi moglo nositi njemački naziv Rudolph, španjolski Rodolphe, talijanski Paolo, itd.

Činilo se da je zajednička osnova za komunikaciju bila spremna, ali ipak su novi naseljenici bili okruženi posve drukčijim svijetom. Trebali su se naviknuti na druge koncepte, običaje i prioritete. Ljudi su cijenili sasvim različite kvalitete, tako da se jezik počeo brzo mijenjati. Nepoznate biljke zvane indijske riječi, životinje su dobile švedski ili nizozemski korijen, hrana je često nosila francuski karakter.

Neke su engleske riječi postale preciznije. Također je veliki utjecaj učinio i kultura. Knjige koje su čitali Amerikanci donijeli su iz Engleske. Osim toga, stvorene su pro-britanske skupine koje su na sve moguće načine pokušale širiti taj izvorni i pravi britanski jezik. Naravno, sada je engleski razumljiv bilo kojem američkom i obratno, ali postoje razlike, i oni su značajni.

Razlike s britanskim

Ako uspoređujete američki, engleski, možete naći više sličnosti u njima od razlika. Oni se radikalno ne razlikuju jedni od drugih, poput jezika germanskih skupina. Naravno, razlikujemo španjolski od francuskog, njemačkog i engleskog.

Ako nismo studirali duboko američki, engleski, na prvom ročištu ne možemo ih razdvojiti. Ako ste već od djetinjstva učili engleski, ali odlučili ste otići u Ameriku, naravno, bolje ćete se upoznati sa nekim značajkama kako ne biste zarobljeni.

Kao što to povijest govori, seljaci nisu donijeli čisto engleski jezik u Ameriku, već pojednostavljeni. S obzirom na činjenicu da je jednostavan jezik bio potreban za odvajanje države, ta je mogućnost postala još jednostavnija. To je, glavna razlika je jednostavnost. Zatim ćemo dublje pogledati u razliku između govora u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Ortografske značajke

Jezični su istraživači počeli primijetiti da se, s pravopisnog gledišta, američki jezik doista postao jednostavniji. U jednom je trenutku lingvist Noah Webster izradio rječnik, u kojemu je fiksiran uporabu riječi s -or umjesto -our. Tako su se počele pojavljivati riječi poput časti.

Sljedeća promjena bila je zamjena -re s -er. To jest, mjerač je već postao metar, isto se dogodilo s kazalištem i središtem. Bilo je mnogo takvih promjena. Riječi su pretrpjele pravopisne promjene, pa stoga oni koji samo proučavaju jezike, možda mislite da je u tim slučajevima dopuštena pogreška.

Sljedeća zanimljiva činjenica bila je fenomen sincdoka. Amerikanci su počeli nazivati nešto cjelovito s imenom jedne od komponenti. Na primjer, oni nazivaju bilo koji bug "bug", bilo kakve smreke koje nazivaju "bor".

Leksičke značajke

Kao što je postalo jasno, leksička razlika proizašla je iz činjenice da mnogi elementi novog života nisu imali ime na engleskom jeziku, pa su morali dati ime. Drugi čimbenik bio je prirodni utjecaj drugih dijalekata koji su svojim gospodarima došli na kopno. Posebno ovdje osjećao se utjecaj Španjolaca.

Danas postoje mnoge američke riječi koje vrlo često koriste stanovnici, a ipak ih nikada ne nađete na engleskoj verziji. Prijevod iz Amerike ne odgovara uvijek britanskom. Najočitiji primjer je razlika između prvog kata i prizemlja (prvog kata). Ali ovdje, primjerice, za britanski, prvi kat je drugi kat, dok je u drugom katu u Americi drugi kat. Ne znajući ovu nijansu, onaj koji je proučavao britansku verziju iz djetinjstva, može doći u nevolju kad dođe u Ameriku.

Postoje mnogi takvi primjeri. Mnogo je lakše za izvorni govornici ruskog jezika učiti američki jezik, jer je, kao što je već rečeno, jednostavnije i jednostavnije. Osim toga, prijevod Amerikanaca logično se percipira.

I, naravno, slang utjecao na američku verziju engleskog jezika. Mnoge riječi su usvojene rječnicima i već su uzeo njihovu "policu" u govornu komponentu. Vrijedno je reći da je u 20. stoljeću spajanje engleske književnosti i američkog slona, što je još jednom dokazalo snažan utjecaj Amerikanaca na formiranje jezika.

Gramatičke značajke

Još jedan dokaz da je studiranje Amerikanca vrlo jednostavna je gramatička razlika od Britanaca. Engleski ljudi vole komplicirati sve, jer nije ništa što im je tako ogroman broj puta. Ali u Americi vole govoriti, koristeći samo jednostavnu grupu. Za susret ovdje Savršeno je vrlo teško. Očigledno, kao i za Ruse, Amerikanci ne razumiju preporuku korištenja ove skupine vremena.

Unatoč ovom nadzoru, vrijedno je napomenuti da na mnogo načina Amerikanci mogu biti pedantni engleski. Na primjer, to se odnosi na verbalne imenice, upotreba volje. Korištenje priloga s završetkom - (polako) - njihovi Amerikanci općenito ne koriste, zamjenjujući ih sporim. Usput. Amerikanci su čak uspjeli izbjeći pogrešne glagole, mnogi su za njih apsolutno točni i ne zahtijevaju dodatne oblike.

Fonetske značajke

Izgovor i onda, naravno, drugačije. Vraćajući se povijesti, valja spomenuti da su se seljaci i obični ljudi preselili ovdje. Već su imali izopačeni izgovor, a s vremenom je postao posve drukčiji od britanskih.

Prvo, drugačiji naglasak na riječima. Drugo, izgovor određenih riječi je sasvim drukčiji. Treće, čak i zvukovi se izgovaraju drukčije, ovdje možete dati primjer zvukom kojeg proguta engleski, Amerikanci to ne.

Druga je razlika intonacija. Za Britance ovo je glavno sredstvo pri izradi prijedloga. Ali u Americi postoje samo dvije mogućnosti: glatko i silazno. Važno je napomenuti da, kao u slučaju rječnika, španjolski govor ima veliki utjecaj na fonetiku.

Pouke iz Pimslera

Engleska po Pimslerovoj metodi usmjerena je na osobe s različitim sposobnostima. Netko može slobodno učiti jezike, a drugima je teško. Lekcije u govornom govoru s Pimslerom traju ne više od pola sata. Lingvist vjeruje da upravo ovaj put, više nema, naš mozak može funkcionirati u potpunosti i uz povećanu učinkovitost.

Engleski na način Pimsler je podijeljen na tri razine, koji su poput stupnjeva složenosti. Prvi za početnike, drugi i treći dizajniran je za one koji su već upoznati s bazom.

Što podučavati?

Ako ste tek počeli učiti jezike, postavljeno je pitanje, koje još treba studirati: britanski ili američki, najprije odrediti cilj. Ako ćete ići u SAD, odnosno, američki jezik bi trebao biti vaš prioritet. Ako ste u Londonu, onda se brinite o engleskom.

Ako još niste postavili cilj posjetiti zemlje, ali samo želite naučiti jezik od nule, a zatim u takvim detaljima ne biste trebali ići. Glavna stvar je naučiti osnove. Također vam neće biti otežano rječnik kako biste izrazili svoje misli.

U načelu, nema razlike što treba proučavati: britanski i američki jezik. Kao što pokazuje praksa, svejedno istu studiju složenijih engleskih jezika mnogo je korisnija. Uostalom, bit ćete točno razumjeli u Americi, ali, nakon što je dobio u Britaniju, s američkim može doći do problema. Engleski je širi i razvijeniji. Nakon studija možete čitati klasike s mnogo većim zadovoljstvom (Jack London, Shakespeare, itd.). U svakom slučaju, ruski govornici su osuđeni na "strance", čak i uz savršeno znanje engleskog i američkog. Naravno, samo ako nisu živjeli više od 10 godina u SAD-u ili Engleskoj.