Pleonazam i tautologija: primjeri pogrešaka i odgovarajuća uporaba sličnih riječi

Neznanje zakona leksičke i sintaktičke kompatibilnosti često dovodi do pogrešaka u govoru. U njihovoj seriji, nekoliko se razlikuje od pleonazama i tautologije.

Primjeri pogrešnih govornih pogrešaka povezani su s nedostatkom razumijevanja semantike i stilske povezanosti određenih riječi. Prije svega, riječ je o paronimima i specifičnim parovima glagola. Dvije riječi sa sličnim zvukom često se razlikuju jedna od druge nijansi leksičkog značenja i pripadnosti stilu. Važnost razlikovanja takvih oblika za prijenos značenja je velika. Zato Unifikirani državni ispit na ruskom jeziku uključuje niz zadataka koji testiraju znanje o osnovama upotrebe riječi i njihovoj kompatibilnosti.

Oba pojma - pleonazam i tautologija - označavaju tzv. Verbalni višak, ali ti su pojmovi daleko od identičnih.

Tautologija je jedna od vrsta pleonazama. Pod pleonazmom se misli na uporabu riječi sa sličnim značenjem unutar jedne komunikacijske jedinice:

• Glavna suština obrazloženja leži u tezi teksta.
• Osoba obično spava ne više od osam sati .
• Zaposlenici će dobiti nagradu u prosincu .

Ekstremni slučaj pleonazma je uporaba riječi ne samo blizu značenja već i istog korijena. Zapravo, to je tautologija, primjeri kojih se u velikim brojevima nalaze u školskim esejima i izlaganju, kao iu govoru slabo obrazovanih ljudi:

• Vraćajući se iz kina, nalazili smo se u ruševnom pljusku .
• Nema značajnih razlika u moralnim prioritetima svjetskih religija.
• Tijekom večeri, pripovjedač nam je ispričao različite priče iz njegovog života.

Ali jezik je živ, organizam u razvoju, stoga ne može držati unutar jednostavnog skupa shema i pravila. Ponekad je upotreba riječi koje imaju semantički odnos potpuno opravdana. Tautološki primjeri takve vrste praktički ne proizvode, a pleonastički, zapravo, izrazi, ukorijenjeni na jeziku i postaju normativni, postoje mnogi:

• Zbog neuspjeha dizala morao se spustiti niz stepenice.
• Porculanska vaza iz Kine pokazala se kao najvrijednija izložba izložbe .
• Za narodne demokracije , višestranački je sustav karakterističan .

Ponekad pioniri i tautologija koriste pisci kao sredstvo umjetničke izražajnosti.

U priči o Anton Chekhovu "Unteru Prishibeevu" čitamo: "... utopljeno tijelo mrtve osobe ... ". Pisac koristi ovu vrstu pedantnog pokreta kako bi stvorio komični efekt. Sadrži tautološki poznati aforizam Nikolaj Vasilyevich Gogol: " Smijeh se smijeh smijeh ."

U oralno folkloru postoji i tautologija. Primjeri izražajnih ponavljanja mogu se vidjeti u ruskim narodnim pričama, poslovicama i izreka: "gorka žalost", "bajka", "leći", "sjediti" i tako dalje.

Kao što vidimo, uloga pleonazama i njegove raznolikosti - tautologija - dvosmislen je na ruskom. Prekomjeran je govor, naravno, neprikladan u normalnoj situaciji govora i smatra se grubom greškom govora. Ali svjesna upotreba ponavljanja sličnih značenja i jednoripskih riječi kao stilskog uređaja u umjetničkom tekstu sasvim je prihvatljiva.