Dječja književnost posebna je niša u umjetnosti. Za pisanje za djecu, potrebno je imati poseban dar - da bi mogli vidjeti svijet kroz oči djeteta, usredotočiti se na njegove interese, poznavati njegovu psihologiju. Zato dječji pisci nisu toliko, niti svaki književni čovjek čuva u sebi istu viziju svijeta koja je svojstvena bebama. Štoviše, samo oni koji imaju poseban talent i mogu stvoriti živu sliku okolnog svijeta mogu pisati dječje stihove i prozu, koje će dijete prepoznati i žele shvatiti, razumjeti, učiti i empatiraju. Jedan od tih pisaca je Yuri Korinets. Biografija sovjetskog dječjeg pisca je priča o poseban, vrlo nadaren i izvanredan čovjek.
Biografske informacije
Godine 1923., 14. siječnja, u obitelji njemačke Emme Nagel i dipl. Josepha Korintsya rođen je Jurjev sin. U tom strašnom vremenu nitko nije dobro živio. Problemi i obitelj nisu izbjegavali Korinete: 1937. njegov je otac uhićen, a uskoro je ustrijeljen. U prvim danima rata Jurij je bio pozvan na prednji dio, a dio borbe bio je uništen, a on se vratio kući u glavni grad. Prije svoje oči, majka je uhićena, a šest mjeseci kasnije umrla je u zatvoru. Jurij, jer je pokušao zaštititi svoju majku, bio je upućen u središnju Aziju.
No, mladić nije bio neugodno ili ogorčen, već se u potpunosti uranjao u umjetnost kako bi pobjegao od strašnih stvarnosti života. Prvo, Yuri Korinets voli crtanje, završava školu, postaje certificirani umjetnik. No, ubrzo umjetnost nije samo napisati rimske tekstove, nego stvoriti poseban svijet u kojemu će prevladati dobra, ljubav, radost i vjera u ono što je još uvijek dobro nad žudnjom za crtanjem. Jurij Korinets preselio se iz Samarkanda u glavni grad, ulazi u književni institut. Već na petom tečaju objavljuje se knjiga "Razgovor s predsjednikom". Tako je započeo pjesnički put mladog pisca Jurij Korineta. Životopis je bio vrlo uspješan: nakon završetka književnog instituta 1958. godine pojavile su se mnoge knjige i pjesme za djecu.
Značajke Yu. Korintzove poezije
Pjesnički rad pisca kombinacija je neposrednosti djeteta i mudrosti iskusne osobe, mješavine tužnog i smiješnog. U svojim pjesmama, dobro je uvijek jače i nužno pobjeđuje. I Yuri Korinets ima posebnu sposobnost da bilo koji predmet bude duhovno. U svojim pjesmama glavni likovi nisu samo ljudi, već sve što se može vidjeti. Ova kuća sa svojim navikama i karakterom, skromnim malim parobrodom, sprijateljila se s rijekom, koja zauzvrat žudi za prijateljicom, starom jelom. Duh pjesnika je toliko čista i vedra da vidi čudo u najobičnijim predmetima i stvarima i inhalira život u njima. Ali najvažnije čudo je da, iako su neživi objekti i stvari u pisanim pjesmama nečovječni - oni doživljavaju, misle, sanjaju, razgovaraju, imaju svoju sudbinu - u stihovima koji su nenametljivo vila, izmišljeni ili fikcija. Svijet koji je Yuriy Korinets stvorio u svojim djelima otvara se svima koji čitaju svoje pjesme, čineći ga veseljem i suosjećanjem s avanturama, životom i sudbinom njegovih stanovnika. Ali što je najvažnije - na ovom svijetu se želite vratiti iznova i iznova da biste dodirnuli čisti odnos između junaka, uronili u tok dobara, pa čak i postali malo bolji, lakši.
Od poezije do proze
Radovi pisca vrlo su raznoliki. Pjesme za djecu Yuri Korinets pišu u različitim oblicima. Ova pjesma je šala, stih-igre, pjesme, flip-flops, rimske zagonetke. Ali na ovom osvajanju književnog Olympusa nije dovršen: prvo prozno djelo Yu. Korintza "Tamo, iza rijeke" postaje pobjednik sve ruskog natjecanja i dobiva prvu nagradu. Dvije godine kasnije (1967.) objavljen je nastavak priče pod nazivom "U bijelu noć vatrom". Nadalje, objavljeno je još nekoliko romana za djecu, smiješne prispodobe, fantastičnu priču.
Kreativna baština
Iako djelo talentiranog pisca još nije u potpunosti proučavano, već je moguće reći da je veliki doprinos razvoju i stvaranju književnosti za djecu. Prema jednoj od pisaca, film je snimljen bjeloruskim kinematografima. Otišao je u najam pod nazivom "Tamo, daleko iznad rijeke".
Osim toga, poznati Korinets Yuri Iosifovich i kao talentirani prevoditelj. Prevodio je u ruske priče o njemačkim piscima Othfriedom Proyslerom, Jamesom Creusom, Michaelom Endom. Jurij Iosifovich bio je angažiran u prijevodu dječjih djela iz hebrejskog, ukrajinskog, Buryat jezika.
1989. godine nije bilo pisaca.