„Notre Dame de Paris” - uistinu besmrtni rad, koji se pojavio iz pera poznatog francuskog pisca Viktora Gyugo. To je gotovo dva stoljeća otkako je napisan, međutim, mnogi ljudi u svim dijelovima svijeta i dalje je protuteža ovaj fascinantan roman. Proizvod je sve što je potrebno kako bi čitatelju fascinantno zemljište, živa slika života u posljednjih nekoliko godina, dramska prepletanja živi i vječni problem ljudske zaštite protiv nepravde u svijetu. Zato je „Notre Dame de Paris”, nije izgubila svoju relevantnost danas.
Na prvi pogled, priča crta je jasno, a likovi glavnih likova ne uzrokuju podijeljeno mišljenje. Ali samo na prvi pogled. Gypsy Esmeralda je slijep u svojoj ljubavi za Phoebe. On je zgodan i šarmantan, ali za izgled skriva dušu Martinet i vertopraha. Klod Frollo - kao negativan lik, i karakter, dragi tisuća čitatelja. Arhidyakon neobično pametan, iako nemoćni protiv vlastitih osjećaja. Učinio je mnogo za propast mladu Ciganka, pa čak i više - da je spasi. Gringoire fasciniran ne toliko Esmeralda što joj mladi kozji ... i protiv pozadina svega toga - slika Zvonar Quasimodo: najdirljivijih i živopisan svega. Izgleda ružno, to je ljepše od svih ljepota u svojim akcijama!
Također treba reći o slici naslikao Hugo. To je samo glava, koja se otvara pred nama cijeli Pariz iz ptičje perspektive! Općenito govoreći, u roman „Notre Dame de Paris” Opis igra vrlo važnu ulogu. Čitatelji stvoriti cijeli osjećaj prisutnosti. Čak i ako nikada nisu bili u Parizu, pročitao roman - i želite se vratiti ... Pitam se, čak i - kao smjernica za zaštitu autorskih prava „da” Pariz, očuvan danas?
Karikature dotakne neke suptilne konce u duši. Čak i bez vlastite priče - reći istinu, to je jasno. Osjećaji, suze, drama. A - ponekad suptilan humor. Svi ti znakovi cijelu priču sadrži „Notre Dame de Paris”. Gost čitatelji kažu da iza toga vanjski jednostavnost skriva iznenađujuće pun i bogat proizvod - ljepota i povijesti, kulture i umjetnosti. Usput, humor Hugo postao razlog za negativne mišljenja nakon brojnih produkcija i adaptacije romana, gdje je više puta bio okrenut naopačke pomiješano i pisaca, što ga čini lakšim za posao.
Uzmite, na primjer, sama katedrala, koja zaslužuje naslov, ako ne i jedan znak, a zatim odvojeni priču. Njegova vrlo veličanstven oblik, sastavljena od ciglu po ciglu od događaja i osjećaja koji predstavlja cijelu Francusku. Katedrala pomoć onima u potrebi, pružajući im zaštitu i sklonište. I na vrijeme ovaj nedostajalo obične ljude ... Podsjetimo da je u vrijeme pisanja romana u zemlji u punom bijesan revolucije, došlo je uznemiren dana vladavine građanske monarhije.
Istina umjetnost ne stari. Zato je priča odigrava u prošlosti (u stvari ili samo u mašti Viktora Gyugo), srčani skrb do sada.