Izreke „Jao iz Wit”. Aforističan komična A. S. Griboedova

„Jao iz Wit” - jedan od najpoznatijih i najcitiranijih djela ruske književnosti. Na njemu su napisane desetine članaka i monografija, učinio veliku količinu produkcije.

„besmrtnika” aforizmi

Međutim, predviđanje obistinilo I. A. Goncharova izražava pola stoljeća prije: „Jao iz Wit”, čiji je sažetak je dobro poznato, možda, bilo građanin Rusije, ne samo izdržao test zabrane, ali i test slave. U velikoj mjeri pridonijeli aforističan izraz i točnosti. Izreke „Jao iz Wit” postali su sastavni dio ruske kulture. Zapravo, čak i prije nego Goncharova pronicava Puškin je rekao da je „pola stiha treba sklopiti poslovicu”, misleći na čudesnom aforističan stilu komedije.

Doista, tekst predstave doslovno „slomljena” za citat. Mnogi Rusi sada koristite aforizmi Griboyedov, čak i bez znajući to. Čini se, uvijek postoji u ruskom izreka: „Jao iz Wit” kao „sretni sati ne gledate” ili „junak mog romana.” Popis ide na i na. Osim toga, i sam izraz „Jao iz Wit” - kratko i izražajan simbol psiholoških problema čovjeka. Pjenušava aforizmi u komediji toliko da se stvara privid lakoće. A čini se da je „Jao iz Wit” Griboyedov napisao u jednom dahu, u naletu inspiracije.

kreativno traženje

I danas se čini čudno da Griboyedov mogao sumnjati u naslovu, pokupio sam se i prešao iz imena likova, a sama ideja proizvoda bio znatno drugačiji od naših uobičajenih izbora.

U isto vrijeme, sve je bilo baš tako. Tema „zlo uma” bio je jedan od favorita u drami inozemstvu XVIII-XIX stoljeća. Prije svega, to je tipično za francuskog satiričkog komedije. Bilo je to u francuskom komedije Griboyedov studirao i aforističan sažetosti. No, ovdje je stvar: predmet podsmijeha u tim komedijama nije postala društvo, ali na exposer, koji su preuzeli na sebe sumnjivu misiju suca i proroka. Počast toj tradiciji i dao Griboyedov. U komediji „Student” heroj također izlaže poduzeće i njegovi monolozi su upadljivo podsjeća na gnjevnog govora Chatsky, ali naglasci su potpuno različite. I to ne samo da je to riječi „Jao iz Wit” točnije i uspješno. Sve je stvar u autorovoj poziciji. Ako su „studenti” autora simpatije očito nije na strani junaka, u komediji „Jao iz Wit” Griboyedov odnosi na junaka je mnogo teže. Ova činjenica često ne uzima u obzir. Sovjetski književna kritika često obrnute pristranost podcjenjivanja prezime Chatsky heroj. „Jao iz Wit” je tumačiti na takav način da Chatsky bio glasnogovornik ideja autora. No, to nije slučaj. Wise života i diplomatskog iskustva autora komedija „Jao iz Wit” credo koji se može formulirati kao „pametne službi domovine”, svjestan ne samo priziva simpatije iskreni impuls Chatsky, ali i potencijalni rizici povezani s patos od ukupnog negacije svega i svakoga. Autor je, naravno, žalbe na poziciji „biti drago lane odvratan”, koji je postao krstarenje (što je čuo, usput, skladatelj Aleksandra Alyabeva), ali nije sve u Chatsky blizini Griboyedov.

Chatsky i aforizmi

Prije svega, junak nije dovoljno inteligencije, u smislu - zrelo. Nije slučajno u obliku nacrta Chatsky naveden kao „Chad”. I to je, naravno, ne samo u aluzijom na Py Chaadaev. Griboyedov privukla i udruge sa samom korijenu „djeca” - ovdje i „dijete”, to je dijete, i onaj koji je u „zaprepaštenje” - koja je, oslijepio, ne može jasno razmišljati. Kasnije, kako Griboyedov omekšala „transparentnost” od imena junaka, ali s pravom vjeruje ima uši, neka čuje.

Aforističan imena znakova

Takvi savjeti, naravno, nije slučajna, ako imamo na umu da je komedija napisana „na raskrižju” od nekoliko pravaca, kao što su klasicizma i prosvjetiteljstva realizma. U tradiciji ovih područja, osobito klasična, znakova imena su „poticanje” prirode, sadržavale su obilježje.

„Jao iz Wit” slijedi tu tradiciju. Kratak opis glumaca pokazuje da su imena gotovo svih likova u jedan ili drugi način odnose prema semantici razgovora: FAMUSOV (jedan od koga oni kažu), Skalozub (ceri, ali ne govori ništa), MOLCHALIN (onaj koji je šutio), REPETILOV (onaj koji je u mogućnosti samo ponoviti), itd Rezultat je slika zajednice gluhih, koji se ne mogu čuti, a koji imaju što reći, društvo u kojem „grijeh ne smeta, glasina nije dobro.” Kao rezultat toga, zanimljivi izrazi „Jao iz Wit” nadopunjuju drugi - „Ima nešto očajnički želi doći!”

Izreke o herojima

U tom kontekstu, nije slučajnost je ime glavnog junaka komedije - Chatsky. „Jao iz Wit” počinje s činjenicom da je junak juri do bijesnih optužbi za gotovo sve, ali ishod borbe je neminovan zaključak. Junak je previše naivna i emocionalno, da predstavlja opasnost za svijet Famusovs.

I slavne osobe postale su krilate riječi Chatsky, odnosi i na sebe i na Sofije ( „Blago onima koji vjeruju, - zagrijete na svijetu”), gorke odjeci u parceli. Chatsky razočarani, ponižen, izdani. On duguje ništa da se dokaže i nitko nije bio uvjeren. Jedina stvar koja smeta Famusov - je, „Oh! O, moj Bože! Što će reći princeza Mary Aleksevna „!

aforističan naslov

Zanimljivo je da je u izvornoj verziji komedije je imao nešto drugo ime, više fokusiran čitatelja na autorovom instalacije, „Jao uma.” Međutim, to se mijenja ime Griboyedov. Čini se da je razlika mala, ali u stvari, to je ogroman. „Teško um” - to je tragedija inteligentan čovjek u društvu gdje drugi nisu tako pametni. A u Griboyedov u igri ovaj put, naravno, je prisutan.

No, „Jao iz Wit” - naziv širem smislu, jer je, možda, bio je popularan izraz. Društvo je uređen tako nepošteno i apsurdno da je pojava „uma” je pogubno ne samo za „medij uma”, ali i za sve ostale. Pojava Chatsky trpio sve FAMUSOV (on je u pitanju skandal), Sofija (izgubila voljenu osobu i vjeru u ljubav), MOLCHALIN (gubi perspektivu i karijeru), on Chatsky. „Jao iz Wit” temelji se na paradoksu: um, koji mora nositi kreaciju, samo donosi razaranje. Tko je kriv: da li je samo društvo ili „zao duh” Chatsky - čitatelj i gledatelj mora odlučiti za sebe. A budući da stvarni zvukovi zauvijek, možda najpoznatijeg retoričko pitanje Chatsky: „Tko su suci”